Audio knjiga (ili pričajuća knjiga) je snimka knjige ili drugog djela koje se čita naglas. Čitanje cjelovitog teksta opisuje se kao “neskraćeno”, dok su čitanje kraćih verzija naziva skraćenica.
Govorni zvuk dostupan je u školama i javnim knjižnicama te u manjoj mjeri u glazbenim trgovinama od 1930-ih. Mnogi govorni albumi nastali su prije doba kazeta, kompaktnih diskova i audio zapisa koji se mogu preuzeti putem interneta, često su to bile poezije i drama, a ne knjige.
Tek je 1980-ih ovaj medij počeo privlačiti trgovce knjigama, kada su prodavači knjiga počeli izlagati audio knjige na policama umjesto u zasebnim izlozima.
Produkcija audio knjige sastoji se od naratora koji sjedi u kabini za snimanje i čita tekst, dok studijski inženjer i redatelj snimaju i usmjeravaju izvedbu Ako se napravi pogreška, snimka se zaustavlja i pripovjedač je ponovno čita. S nedavnim napretkom u tehnologiji snimanja, mnoge audio knjige sada se snimaju u kućnim studijima od strane pripovjedača koji rade neovisno. Audio knjige koje su proizvele velike izdavačke kuće prolaze postupak provjere i uređivanja nakon snimanja naracije.
Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda te Ministarstva kulture i medija.