Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
ZNATE LI RAZLIKU? PRIJE SKLAPANJA UGOVORA, DOBRO SE INFORMIRAJTE!
Osnovna razlika u ugovorima je trenutak prijenosa imovine, a prije sklapanja ugovora proučite prava i obveze koje imate kao davatelj ili primatelj uzdržavanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju su dvostranoobvezni, naplatni i strogo formalni ugovori, uređeni Zakonom o obveznim odnosima.
Ugovor možete sklopiti kao davatelj ili primatelj uzdržavanja. Sklapate li ga kao davatelj, obvezujete se da ćete primatelja uzdržavanja (drugu stranu ili neku treću osobu) uzdržavati do njegove smrti.
Ako ugovor sklapate kao primatelj uzdržavanja, izjavljujete da dajete davatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine.
Osnovna razlika između ovih ugovora je trenutak prijenosa imovine:
- kod ugovora o doživotnom uzdržavanju – trenutak smrti primatelja uzdržavanja
- kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – odmah nakon sklapanja ugovora.
Posebnim propisom (Zakonom o socijalnoj skrbi) je osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, osobama zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi te određenom krugu njihovih srodnika zabranjeno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi, ako je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina korisnika usluge socijalne skrbi. Ove ugovore s korisnikom kojem pružaju uslugu socijalne skrbi ne smiju sklopiti:
- fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
- bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja pruža usluge socijalne skrbi
- fizička osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi
- bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi.
Ugovori sklopljeni protivno zakonskoj zabrani su ništetni.
Sklapanje ugovora
Prava i obveze u ugovoru samostalno se dogovaraju s drugom stranom te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja, ali najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao što su pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana primatelja uzdržavanja itd.
Preciznim uređenjem opsega i načina uzdržavanja smanjujete mogućnost nesporazuma i eventualnih zahtjeva za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza.
Ugovor mora biti:
- sastavljen u pisanom obliku
- ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Ovlaštena osoba prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora mora pročitati ugovor objema stranama i upozoriti ih na njegove posljedice.
